tim

Mozgovi ili mišići – tko je važniji u projektnom radu?

Jesu li u organizaciji važniji mozgovi ili mišići? Onaj tko bi se opredijelio za samo jednu od opcija, svakako ne bi bio mudar čovjek. Ili da ne pretjerujemo, ne bi bio u najmanju ruku čovjek od iskustva. Kako bi se išta napravilo potrebno je imati i glavu i udove. No ipak sam sklona dati malu prednost glavu. Pokušat ću objasniti zašto mislim tako.

Za svaku organizaciju ili organiziranje događaja potrebni su ljudi. Stvari idealno funkcioniraju kada svatko od ljudi dobije ono u čemu je dobar uz pretpostavku da u tome i uživa. Onda svatko radi svoje na najbolji mogući način i krajnji proizvod bude uspješna tvrtka ili uspješan event. No, do problema dolazi kada netko želi uz ono što radi ulaziti u sferu onog drugog koji radi svoje. Ovdje ne mislim na prijedloge ili uvide iz drugog kuta. Prijedlozi su uvijek dobro došli radi obogaćivanja, a pogledi iz drugog kuta da nas maknu „iz kutije“ i da bolje vidimo priču sa svih strana. Problem nastaje kada netko zahtjeva egzekuciju onoga što predlaže, a pogotovo ako to dolazi iz područja s kojim nema veze. Ako ud želi reći glavi da želi a se nešto napravi na neki način, a nakon što glava to odbaci jer se ne uklapa u širu sliku, ud nastavlja tjerati svoje i osjeća se ugroženo.

Jogging vodi ud ili glava?

Ako alegoriju skroz prenesemo na ljudsko tijelo to je kao da krenete na jogging, a lijeva noga predloži da bi bilo super kad bi svaku minutu poskočili. Glava kaže, OK, zvuči zanimljivo, ali radi spremnosti, zdravstvenog stanja, koncepta trčanja ili bilo kojeg drugog razloga kojeg glava vidi, a ud ne, to nažalost nećemo raditi. I sada se lijeva noga uvrijedi i počne skakutati svaku minutu ili počne zavlačiti. Kako bi to izgledalo? Loše. Zato je potrebno da udovi poštuju odluke glave tako da vjeruju da postoji veći razlog iza odluke iako ga oni ponekad ne mogu shvatiti. E sad, to ista glava ne bi taj dan joggirala da udova nema. Zato je važno da im omogući ono što trebaju. Podršku, smjernice, materijal da rade što rade najbolje, vrijeme za odmor, pohvalu, nagradu, priliku za rad na sebi. Jer samo sretni „mišići“ kojima omogućiš sredstva za rad mogu funkcionirati optimalno. I glava to zna.

Nadređeni će rijetko ulaziti u detalje oko toga na koji način njegovi ljudi nešto rade. Upravitelj će izabrati ljude, dati im zadatak, dati im sredstva i dati im podršku, a onda ih pustiti da rade. I očekivati da krajnji produkt bude onakav kakav je dogovoren. To je posao managera, a ne da visi nad vratom zaposleniku. Ipak, dobar leader će uskočiti odraditi i nešto fizičkog, vidljivog posla. Jer ljudi vole na primjeru vidjeti kako se nešto radi. Nažalost, ljudi često i teško percipiraju onaj rad koji ne vide poput planiranja, dogovora, sastanaka, mailova, ideja, kreative, financija pa je i stoga potrebno ponekad se uključiti u posao na fizičkoj razini. Ali svaka dobra karika lanca bi trebala znati da sistem funkcionira jer je netko „on top“, nadgleda, pazi, daje upute. I da ponekad se upute moraju slijediti jer ako se ne slijede, konzekvence se prenose na cijeli sistem. A odgovornost je na manageru i on ili ona su svakako upoznati zašto nešto rade ili ne rade ili pak rade na određeni način koji ponekad udovima i nije najjasniji.

Mozgovi ili mišići?

I sad kad se vratimo pitanju s početka, zaključak ostaje isti. I mozgovi i mišići su bitni. I voditelji i izvršitelji. No napisala sam da malo naginjem na stranu mozga odnosno glave odnosno upravitelja. Zašto? Ponovo idemo u metaforu. Da, činjenica je da bi glava bez funkcije udova vodila prilično izazovan pa ako smijem i napisati osiromašen život (ne želim nikoga uvrijediti, samo dajem perspektivu opće populacije), ali bi ga vodila. Dok udovi bez glave ne bi vodili nikakav život. I ponekad kad nam dođe da poludimo na šefa ili upravu, možda se možemo sjetiti toga. I možda nam u tom trenu timski rad postane prihvatljiviji, jer timski rad ne znači da svi rade sve, nego da svi rade ono u čemu nu najbolji i da se međusobno poštuju, a uloga glave kao timskog igrača je da omogući, ali i usmjeri rad. U životu slušajte svoje srce, ali u projektnim zadacima, slušajte glavu.

Reci svoje:

Leave a Reply